David Pogue napisao je sedam knjiga u seriji For Dummies, primjerice Macs for Dummies i Classical Music for Dummies. Napisao je desetke knjiga u seriji Missing Manual, koju je pokrenuo 1999. godine. Serija ukupno ima više od 100 naslova, a on je autor ili koautor velikog broja njih, osobito onih o Macu, iPhoneu, iOS-u i tim nesretnim Windowsima. Tu je i serija Pogue’s Basics, koja se sastoji od triju knjiga. Napisao je i dva romana: Hard Drive, tehnološki triler za odrasle objavljen 1993. godine, i Abby Carnelia’s One and Only Magical Power (2010.), roman za srednjoškolce objavljen 2010. godine. Među njegovim samostalnim knjigama nalaze se i How to Prepare for Climate Change, te najnovija, fenomenalna knjiga Apple: The First 50 Years. Uživajte u ovom razgovoru s legendom tech novinarstva!

U vihoru ratne 1995. godine, nekakvim neobičnim spletom događaja, naša Akademija likovnih umjetnosti na Širokome Brijegu dobila je potpuno neobičnu humanitarnu pomoć Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Još neobičnija bijaše činjenica da Ministarstvo obrane podržava likovnu akademiju i mlade buduće umjetnike. Bez trunka sarkazma, bila je to najbolja humanitarna pošiljka u povijesti te akademije.

Dobili smo četiri tada najjača Appleova računala, PoweMac 9500/132 s PowerPC procesorima. Uz njih su stigla i četiri golema CRT Apple Studio monitora, kolor laserski pisač i mnoštvo tonera u bojama, brdo originalnog softvera na CD-ovima, među kojima su bili i Photoshop 4, Macromedia FreeHand 7 i mnogi drugi programi. Među svim tim sjajnim kutijama i digitalnoim blagom našle su se i neke knjige. Većina ih je bila o aplikacijskom softveru, s dosadnim koricama. Samo je jedna blistala u nijansama magente i ljubičaste, s ispupčenim žutim slovima izrađenima tehnikom bubrenja (embossinga): Mac FAQs. Sitnim slovima bilo je napisano i ime autora: David Pogue.

Budući da sam postala zadužena za novoosnovani računalni kabinet na grafičkom odjelu, počela sam proždirati sve što sam mogla naučiti, od softvera do prvih pokušaja ispisa grafika nacrtanih u okruženju ClarisWorks Draw. Mac OS, zamislite to, bio je preveden na hrvatski. Dočekali su me moćni Finder, “pogonič”, “kruti disk”, “smeće”, “datoteka”, “urednik” i “razno”. Prije nego što sam uopće pokrenula interaktivni tečaj Photoshopa s Adobeova originalnog edukacijskog CD-a, knjigu Mac FAQs pročitala sam u jednom dahu.

Kakav stil pisanja. Autor me nasmijao više puta, ali kroz te duhovite situacije doslovno me ubrzano naučio služiti se Macom. Iz dana u dan, polako, ali sigurno, postajala sam MacHead, a iste se godine prva Performa pojavila i u mom domu. Kad god bi nastao neki problem, posezala bih za istom tom knjigom i nekim čudom problem rješavala u rekordnom vremenu. Tek poslije, kada je internet postao dio svakodnevice, počela sam detaljnije pratiti rad tog autora.

Goodreads navodi oko 230 do 233 naslova, ali tu su uključena sva izdanja, ponovljena izdanja i različite varijante, pa to nije točan broj njegovih izvornih djela. Nevjerojatno! Taj čovjek ne prestaje pisati. A da i ne spominjemo sve njegove sjajne kolumne tijekom godina.

David Pogue rođen je 9. ožujka 1963. u Shaker Heightsu u Ohiju. Diplomirao je glazbu na Yaleu 1985. godine, a zatim je deset godina radio kao dirigent i aranžer na Broadwayu. Nakon toga prešao je u tehnološko novinarstvo. Bio je kolumnist časopisa Macworld, a od 2000. do 2013. bio je tjedni tehnološki kolumnist The New York Timesa.

Kao televizijski voditelj osvojio je sedam nagrada Emmy za svoj rad u emisiji CBS Sunday Morning. Vodio je dvadeset znanstvenih specijala NOVA na PBS-u i pet puta nastupio na TED-u. Poznat je po svojim glazbenim parodijama o Macu i Apple fandomu, u kojima svjetske hitove pretvara u duhovite inačice i prave male poslastice. Njegova verzija Sinatrine pjesme I Did It My Way postala je I Want an iPhone, ili jednostavno iPhone pjesma. Objavio ju je kada je predstavljen prvi iPhone, a bila je toliko dobra da ga je Steve Jobs osobno nazvao odmah nakon objave i, na Davidovo veliko iznenađenje, rekao mu da je odlična. Ima tu još hitova, kao što su Don’t Cry for Me Cupertino i Everything’s Gone to Hell, ‘Cause Dude You Bought a Dell. Njegov smisao za humor, izniman talent za igru riječima i majstorsko sviranje pokazuju da je David Pogue pravi renesansni čovjek.

U vrijeme predstavljanja prvog iPhonea imala sam čast intervjuirati ga za tadašnji MacKorisnik, koji, nažalost, nije preživio. Srećom, naš Jabučnjak jest, pa ovaj novi intervju, koji sam imala čast voditi, sada možemo podijeliti s onima koje u Hrvatskoj povezuje ista strast.

JABUČNJAK: Prije svega, beskrajno vam hvala na ovoj prilici da razgovaramo o svemu što je ljubitelje Applea zanimalo nekad, zanima ih danas i zanimat će ih u budućnosti. Nova knjiga je majstorska. Od srca čestitam. Čita se tako lako, a istodobno joj se lako vraćati, ponovno čitati pojedina poglavlja i doživljavati ih drukčije. Krenimo od samog dizajna. U svojoj ste kolumni opisali kako je nastao, inspiriran iPodom, ali pravi će entuzijasti prepoznati da font u knjizi neodoljivo podsjeća na nekadašnji Appleov prepoznatljivi font Garamond. Svi AI alati za prepoznavanje fontova, uključujući WhatTheFont, tvrde da pripada obitelji Garamond. Znamo da je sve počelo kada se Steve Jobs zaljubio u tipografiju i inzistirao na tome da fontovi postoje na Macu. Je li to bilo slučajno?

DAVID POGUE: Ah, da, to nije Garamond, nego je odabran sličan font koji se zove Arno Pro. Moram priznati da knjigu nisam osobno dizajnirao. Dizajner Paul Dippolito iz Simon & Schustera očito je razumio sve što ova knjiga predstavlja. Moj stil uopće nije linearan. Tu su bočni tekstovi, fotografije i umetci. Ljudi čitaju različito. Neki pročitaju sve na stranici, neki prvo pročitaju glavni tekst, pa se poslije vraćaju na bočne tekstove i okvire. Paul je razumio tu igru, pa je sve jednostavno učinio čitljivim i lijepim u isto vrijeme. Upoznao sam ga dvije godine prije objave knjige. Tražio je da se sastanemo i razgovaramo o svim elementima. Ako pogledamo većinu knjiga o Appleovoj povijesti, primjerice biografiju Stevea Jobsa, vidimo samo zidove teksta. Zato sam sam složio nekoliko stranica kako bih mu pokazao što želim. Posebno su mi važni bili okviri koje zovem “biografski okviri”. U njima se nalaze fotografije i tekstovi o ljudima o kojima govorim. Čitao sam razne knjige o Appleu u kojima autori riječima opisuju kako je neka osoba iz Appleove povijesti izgledala, primjerice: “Andy Hertzfeld bio je debeljuškast čovjek s golemim plavim kovrčama.” I pitao sam se: Tko si ti da ga nazivaš debeljuškastim? Neka čitatelji sami odluče kako je izgledao. Stavite fotografiju. Nisam trošio riječi na opisivanje fizičkog izgleda ljudi. Jednostavno sam dodao fotografije.

JABUČNJAK: Imala sam čast razgovarati s Ronom Wayneom, kojega bi svijet nepravedno zaboravio da ga upravo vi niste izvukli iz anonimnosti. Bio je to nadahnjujući intervju, koji smo nedavno objavili na Jabučnjaku. No ono što nas je sve zaledilo bila je njegova hrabra izjava da, zajedno sa svojim novim partnerom Charlesom Stiggerom, radi na revolucionarnom novom računalnom sustavu koji će trošiti drastično manje energije, a biti brži od bilo kojeg danas poznatog sustava. Zvučalo je kao čista znanstvena fantastika. Je li to moguće?

DAVID POGUE: Dobio sam prijevod tog intervjua i bio je dobro napravljen. Ron Wayne danas daje vrlo malo intervjua i očito mu se nešto svidjelo ako je pristao razgovarati i tako se opširno otvoriti o svemu. Mislim da je gotovo nemoguće da će u svojim devedesetima uspjeti predstaviti takav revolucionarni sustav. Moramo razumjeti da bi takav revolucionarni projekt zahtijevao milijarde dolara ulaganja, uključivanje sveučilišta i tehnoloških divova i tako dalje. Ali možda ćemo na kraju ipak biti u krivu, pa će Ron Wayne i njegov partner zaista šokirati svijet.

JABUČNJAK: Novi Appleov CEO, John Ternus, predstavnik je generacije X, generacije u kojoj je najviše dugogodišnjih ljubitelja Applea i Maca, generacije rođene u godinama prije ključne 1984., što znači da smo mogli odrastati uz sve ono što je Macintosh pokrenuo. Zanimljivo je da njegovo prezime Ternus na latinskom označava neku vrstu trećeg razdoblja. Gotovo bismo ga mogli prevesti kao John Treći. A on će preuzeti kormilo Applea kao treći CEO u fokusu, ne računajući mnoge prije Stevea. Dakle, imali smo eru Jobsa, eru Cooka, a sada dolazi era Ternusa. Možemo li pretpostaviti kakva će biti?

DAVID POGUE: Ha, to je zanimljivo u vezi s njegovim prezimenom. Nisam o tome razmišljao. Ni sam Apple ne zna kakva će biti ta treća era. Činjenica je da Apple u Cookovoj fazi nije stavljao značajan naglasak na predstavljanje revolucionarnog novog hardvera onako kako je Steve Jobs to činio svake tri godine. Ništa osim Apple Watcha i AirPodsa nije bilo revolucionarno i novo. A i te dvije stvari zapravo su samo dodaci iPhoneu. Čini se da će se sve vrtjeti oko softvera, usluga i umjetne inteligencije. Apple, kao što vidimo, uopće nije integrirao AI na način na koji to rade druge tvrtke. Kao da čekaju da AI postane pametniji kako bi ga mogli pravilno integrirati s Appleovom filozofijom. Znamo da AI botovi poput ChatGPT-a i Geminija daju pogrešne odgovore između trećine i polovice vremena. Apple jednostavno nije tvrtka koja izbacuje proizvode koji samo donekle rade. Iako najavljuju novu verziju AI Siri, koju će integrirati u naočale, slušalice i slično, mislim da će nove generacije više uživati u inovacijama iz svijeta umjetne inteligencije nego u hardveru, jer AI ulazi u uređaje koji su sve manji i sve bliže našem tijelu.

JABUČNJAK: Mislite li da srljamo u taj vrli novi svijet umjetne inteligencije?

DAVID POGUE: Mnogi ljudi koje sam intervjuirao za knjigu rekli su da žale što je iPhone pokrenuo trend lica zalijepljenih za ekrane, ljudi koji hodaju ulicom pognute glave, potpuno uronjeni u svijet koji gledaju na svojim telefonima. Mislim da je jedan od razloga zbog kojih sada žele pomaknuti naglasak prema naočalama i AirPodsima podržanima umjetnom inteligencijom taj da ljudi podignu glavu iz tog položaja “smartphone vrata”. Imat ćemo ekran kada nam bude potreban, ali za većinu stvari koristit ćemo druge uređaje, narukvice, privjeske i slično.

JABUČNJAK: Vratimo se malo u doba klasičnog Maca, u vrijeme kada smo pokretali ClarisWorks za svakodnevni rad. U vašoj knjizi Mac FAQs bilo je mnogo malih humorističnih okvira u kojima ste opisivali razne situacije koje su tadašnji korisnici Maca doživljavali. Jedna mi se priča posebno urezala u pamćenje. Priča o računalu koje se nije moglo spasiti, a kada je tehničar pitao kako je zec, vlasnik je odgovorio: Ukusan! Koliko god to bilo smiješno, moram vas pitati: je li on zaista pojeo vlastitog kućnog ljubimca?

DAVID POGUE: Jednom davno, devedesetih godina, posjetio sam Appleov odjel korisničke podrške u Austinu i tamo sam čuo tu priču. U takvim centrima ljudi čuju svašta. To su ljudi koji slušaju probleme korisnika, a sve se snima. Znate ono kada nazovete korisničku podršku pa vas upozore da se razgovor snima radi kontrole kvalitete? Ne, snimaju ga kako bi poslije mogli podijeliti najzanimljivije i najsmješnije priče. Do danas ne znam je li to bila šala ili je on zaista pojeo zeca. Nadam se da je to bio samo dobar smisao za humor, premda je Mac prijenosnik u to vrijeme koštao prilično mnogo, pa je sigurno bio vrlo frustriran.

JABUČNJAK: Ali u to vrijeme, čak i ako bi vam se pokvarila baterija, Apple je bio vrlo velikodušan. Poslali bi vam zamjensku bateriju ili drugi dio pod jamstvom. Tada je mnogo toga bilo pokriveno jamstvom. Nekako se činilo da nas je Apple, budući da nas nije bilo mnogo, više podržavao. Možda zato što je tvrtka bila manja, a ne div kakav je danas, ali nedostaju mi ta vremena. Danas se mnoge stvari reklamiraju nerealno. Šesnaest sati trajanja baterije na novom MacBooku Neo daleko je od istine.

DAVID POGUE: Apple se, naravno, promijenio tijekom godina, ali mislim da su se ljudi uvijek žalili na podršku i usluge. Jasno je da danas postoji razlika jer imate ogroman broj ljudi koji uopće nemaju Mac, ali imaju iPhone, Apple Watch ili iPad. Ali uzmite ovaj primjer. Apple je jedina tvrtka koja će vam poslati e-mail i reći da će se vaša pretplata na neku uslugu uskoro automatski obnoviti, uz mogućnost da je otkažete. Mislim, koja vas tvrtka upozori da možete otkazati? Većina šuti i nada se da ćete zaboraviti kako bi zaradili na vama. Microsoft posebno, autoricina opaska.

JABUČNJAK: Ipak, u to smo se vrijeme neki od nas zaklinjali da je čak i kutija mirisala po jabukama. Ne znam jeste li među onima koji se sjećaju da su kutije Appleovih uređaja mirisale na jabuke. Možda je to romantiziranje. O tome se raspravlja po cijelom internetu, ali osjećaj da je Apple postao korporativniji ipak negdje visi u zraku.

DAVID POGUE: To je vrlo romantično, ali ne, ne sjećam se tog mirisa, iako mnogi tvrde da je postojao. Ali ako se vratimo na baterije, Steve Jobs je od samog početka želio posebne vijke za koje je potreban poseban alat, jer nije htio da baš svatko otvara Macove i prčka po njima. Godinama poslije, zbog pritiska javnosti, osobito s iFixit.com, napokon su se malo otvorili. Upravo taj MacBook Neo ima osam običnih vijaka. Možete ga lako otvoriti i zamijeniti bateriju ili memoriju. Apple se u tom smislu polako otvara i olakšava zamjenu baterije ili nadogradnju računala.

JABUČNJAK: Velik dio Appleovih obožavatelja na neki su način umjetnici. I vi ste izvorno završili glazbenu akademiju i radili kao dirigent na Broadwayu. Osobno poznajem redatelje, producente, kazališne ljude i mnoge kolege iz vizualnih umjetnosti koji su istinski zaljubljenici u Mac. Što je to u Appleovim uređajima što nas toliko privlači? Je li to duh Stevea Jobsa, koji je jednostavno obožavao umjetnost?

DAVID POGUE: Naravno, tisuću posto. Ali to ipak nije jedini razlog. Apple je toliko puta pokušavao prodrijeti u poslovni svijet. Zato je nastala Lisa, zato je postojala ideja Applea III. A onda su se pojavili jeftini IBM PC klonovi i odjednom su se sva vrata poslovnog svijeta zatvorila za Apple. Jedino što im je preostalo bilo je okrenuti se školama, umjetnicima i kućnim korisnicima. Dakle, ne samo zato što je Mac bio umjetnički orijentiran uređaj, nego zato što Apple nije imao kamo drugamo. Tada je nastala fraza “računalo za nas ostale”, jer nas je poslovni svijet jednostavno izbacio na ulicu. Upravo je zbog toga za Mac pisan vrhunski softver. Uzmite Photoshop i neke druge revolucionarne programe koji su prvo napisani za Mac. Počelo je iz nužde, a preraslo u individualni buntovni duh korisnika.

JABUČNJAK: Spomenuli ste Photoshop. Adobe je općenito pokrenuo revoluciju stolnog izdavaštva. Cijela tiskarska industrija prihvatila je Apple, kao i izdavaštvo. Najveći dio karijere provela sam u toj industriji i vidjela sam kako se Appleovi umreženi sustavi izvrsno koriste za sve vrste poslova, ne samo za pripremu za tisak i dizajn. Barem je jedna grana poslovnog svijeta ipak prigrlila Appleove uređaje.

DAVID POGUE: Da, možda je u tom segmentu Apple pronašao način da postane relevantan, ali veći dio poslovnog svijeta u tom je razdoblju potpuno ignorirao Apple. Bilo je to stresno razdoblje u kojem je Apple počeo gotovo propadati.

JABUČNJAK: Spomenuli ste da je vaša supruga Nicki bila poput muze i dala vam ideju da napišete knjigu o 50 godina Applea. Je li i ona ljubiteljica Applea?

DAVID POGUE: Oh, naravno. Radila je kao osoba za tehnološki PR za tvrtke kao što su Airbnb i Facebook. Upoznali smo se tijekom snimanja televizijske emisije na kojoj sam radio. Ali već pri prvom susretu kliknuli smo kao Mac ljudi i kao vozači Priusa. Danas oboje vozimo Tesle.

JABUČNJAK: Uživala sam gledajući epizodu podcasta Guya Kawasakija u kojoj ste gostovali. Rekli ste da gotovo svakodnevno koristite Teslinu opciju samostalne vožnje. Kao ljudi budućnosti, više se ni ne zamarate parkiranjem, uključivanjem u promet ili problematičnim vozačima na cesti. Ovdje u Europi to još nije dostupno zbog strogih regulativa. I sam Nikola Tesla morao je otići iz Hrvatske u Ameriku kako bi postao Nikola Tesla, pa Amerika nekako uvijek jednom nogom korača u budućnost. Mac filozofija to najbolje pokazuje. Još u vrijeme knjige Mac FAQs imali ste problema sa zapešćima, pa ste koristili pretvaranje teksta u govor i prepoznavanje govora, što smo imali integrirano na svim Macovima. Jeste li i ovu najnoviju knjigu pisali na taj način ili ste je tipkali?

DAVID POGUE: Srećom, problemi sa zapešćima koje sam imao devedesetih nestali su. Tada sam bio pod golemim stresom. Moj jedini posao bilo je pisanje za časopis Macworld, koji se polako gasio. Apple se tresao i izgledalo je kao da će nestati. Taj nagomilani stres u mom mozgu djelovao je poput neke vrste mikro napadaja, a živčani sustav reagirao je u zapešćima. Tada sam naučio koristiti jedan od onih alata za tipkanje u kojem upišete samo jedno ili dva slova, a sustav prepoznaje što ste htjeli napisati. Tipkanje postaje znatno brže i lakše. I danas doslovno upišem jedno ili dva slova, a softver iz konteksta razumije što želim napisati. Ide brzo. Toliko sam se naviknuo na taj sustav pisanja da ne mogu koristiti nijedno računalo koje nema taj softver.

JABUČNJAK: A razgovori sa svim tim sugovornicima, kako ste to radili? Jeste li ih sami preslušavali ili ste ih dali nekom AI alatu da vam napravi transkripte?

DAVID POGUE: Sve intervjue snimao sam na iPhone. Zatim sam sve te audio datoteke dao savršenoj AI usluzi za transkripciju, elevenlabs.io. Mislim da su danas među vodećima u pretvaranju teksta u govor i prepoznavanju govora. Softver je toliko precizan da je čak i kada bi netko zamuckivao, izgovarajući komadić riječi koji zapravo ne postoji, točno transkribirao što je rečeno.

JABUČNJAK: Zašto su oni koji su odlučili kupiti audioknjigu dobili neke nove dodatke? Malo sam ljubomorna na njih, šalim se, kupit ću i audioknjigu. Ali cijelu ste knjigu snimili sami, vlastitim glasom. To je moralo biti iznimno iscrpljujuće.

DAVID POGUE: I prije sam snimao audioknjige, a obično bi samo mali dio kupaca odabrao te verzije. U prošlosti bismo išli u studio, urednik bi sjedio s druge strane stakla kao u radijskom studiju, i to su bili sati iscrpljujućeg rada.

Danas to više nije tako. Mogu snimati kod kuće i mogu pozvati urednika na videopoziv, pa svatko od nas radi iz udobnosti vlastitog doma. Ali zamislite više od četiri sata neprekidnog govora. To je iscrpljujuće za glasnice, ali i za mozak. U jednom trenutku počeo bih izgovarati besmislice, primjerice “prva zajednica” umjesto “prvo računalo”. Urednik bi me upozorio na takve stvari koje nisam ni primijetio da radim.

Ideja je bila uključiti stvarne snimke glasova sugovornika, poput Stevea Jobsa, poznatih reklama i nezaboravnih keynote prezentacija, a sve se to može čuti u audio verziji knjige. Na neki način, to je kao radijska emisija. Imao sam problem s onim bočnim tekstualnim okvirima o kojima smo ranije govorili. Kako ih prenijeti u audio oblik? Došao sam na ideju da se pojave neki lijepi zvukovi, slični Mac chime zvukovima, koji bi označili da je riječ o umetku, dodatku ili okviru. Dakle, ako slušate dok vozite, ti vas zvukovi obavijeste, kao kada uđu reklame, kao mali zabavni isječci. Čak sam angažirao jednog svog kolegu s Broadwaya da sklada te zvukove.

No ubrzo su se ljudi počeli žaliti na te zvončiće, govoreći da su preglasni i previše istaknuti. Budući da je audioknjiga elektronička datoteka, mogli smo ih zamijeniti mekšim, suptilnijim zvukovima i jednostavno svima automatski zamijeniti kopiju audioknjige. Ono što je jako dobro kod Apple Booksa i Audiblea jest to da se audio verzija knjige može u bilo kojem trenutku ažurirati, a oni koji su je kupili dobit će najnoviju verziju. Dodali smo i PDF sa svim fotografijama iz knjige, kako bi slušatelji audioknjige mogli vidjeti fotografije dok slušaju.

JABUČNJAK: Od svih filmova o Appleu, u knjigu ste uključili fotografiju scene iz filma s Ashtonom Kutcherom. Ipak, za mene je daleko najbolji film o Appleovoj povijesti Pirates of Silicon Valley, u kojem je Anthony Michael Hall majstorski utjelovio Billa Gatesa, dok je Noah Wyle jednostavno briljirao kao Steve Jobs. Steveu se njegova interpretacija toliko svidjela da ga je pozvao na Macworld Expo. Pogriješila sam godinu, a David me odmah ispravio. Bilo je to 1999., kada je prvi put predstavljen AirPort. Na samom početku Noah se pojavio i glumio Stevea, a ljudi nisu odmah shvatili da je to on.

DAVID POGUE: Da, bio sam u zadnjim redovima i doista nismo imali pojma da je to Noah Wyle sve dok prednji redovi publike nisu počeli reagirati, jer su shvatili da to nije Steve. U tom trenutku Steve je izašao na pozornicu i cijela je dvorana pala u delirij. Nezaboravan trenutak. To su bila vremena kada je sve oko Applea bilo toliko uzbudljivo i tog se razdoblja rado sjećam. Da, to je jedan od najboljih filmova o Appleu.

JABUČNJAK: Zanimljivo je da je i Steve Wozniak bio pozitivan prema glumcu koji je njega glumio, Jobs je bio oduševljen Wyleom, a Bill Gates rekao je da nisu trebali izabrati onog štrebera, Anthonyja Michaela Halla.

DAVID POGUE: Haha, smiješno. Ako je Anthony Michael Hall štreber, što je onda Bill Gates?

JABUČNJAK: Htjela sam vas pitati o Apple Parku. Sigurno ste ondje bili mnogo puta. S obzirom na to da imate izvanredno oko za detalje, što nam možete reći? Kakav je taj park i taj svemirski brod? Kako je ljudima raditi ondje?

DAVID POGUE: Bio sam ondje oko deset puta. Prekrasan je, oduzima dah, futuristički lijep. Ali imaju pravilo: nitko od zaposlenika ne smije u urede stavljati fotografije svoje obitelji ili postere.

U svakom trenutku jedine dominantne stvari su priroda i svjetlo koje ulazi kroz staklene zidove. Postoji devet sektora kruga. Svaki je identičan. Svaki ima vlastiti ulaz, konferencijsku dvoranu, prostore za odmor i kafeteriju. Uredi izgledaju isto. U bilo kojem trenutku zapravo ne možete znati u kojem se dijelu zgrade nalazite. Zaposlenicima treba malo više vremena da se snađu i nauče gdje im je ured. Unutra nema jasnih vizualnih oznaka. Nema oznaka u bojama kakve koriste druge tvrtke. Postoje sićušni brojevi na početku svakog sektora. Sve je od stakla. Jedan je zaposlenik čak slomio nos jer je udario u stakleni zid, pa su kasnije morali gravirati staklo kako bi se uopće moglo vidjeti.

Prednost tog mjesta jest to što je puno sunca i zelenila. Za sunčanih dana ondje je doista ugodno boraviti. Sve se temelji na obnovljivoj energiji. Dizajnirano je tako da stalno susrećete kolege u otvorenom prostoru, poput neke vrste trga. Sam park posebno je opuštajući i inspirativan. U sredini je vrt u kojem se u razgovorima rađaju mnoge kreativne ideje, što je bila zamisao Jonyja Ivea.

JABUČNJAK: Što mislite, zašto je Ive napustio Apple? Mislim, njegove su se ideje tako dobro odražavale u svim Appleovim aktivnostima, čak i onima koje nisu bile izravno povezane s Appleovim proizvodima. Uzmimo film WALL•E. Robot Eve bio je njegova kreacija, dok je WALL•E poput onih starih Macova s Classic OS-om, što čujemo i u zvuku kada se puni solarnom energijom. Jesmo li njegovim odlaskom izgubili taj segment?

DAVID POGUE: Možda jesmo, ali možda i nismo. U ovom trenutku sve se okreće prema dovođenju računalne snage bez ekrana. Apple se okreće prema tome. Hoće li Apple biti tvrtka koja će nas spasiti od distopijskog scenarija budućnosti, teško je reći. Apple pokušava provući konac kroz iglu kako bi ostao tvrtka koja proizvodi hardver s naglaskom na inovativni softver. Definitivno na sve načine pokušavaju odvojiti ljude od ekrana.

JABUČNJAK: Pitala sam Rona Waynea o organskom dizajnu budućnosti i uporabi prirodnih materijala. Sjetimo se drvenih kućišta. Što mislite kakva će biti budućnost hardvera u tom smislu?

DAVID POGUE: Ne možemo se vratiti drvu jer nije praktično, barem ne s današnjom tehnologijom i zagrijavanjem sustava. Devedeset posto svih prodanih Macova su prijenosnici. Ali možda neki novi inovativni materijali, koji svakako ne smiju biti plastika, mogu donijeti inovaciju unutar ekološkog razmišljanja u kojem Apple prednjači.

JABUČNJAK: Gledam vas kako s toliko strasti izvodite svoje majstorske parodije na klavijaturama ili klaviru. Budući da i sama sviram klavir, znam koliko opuštajuće i zabavno može biti stvarati parodije postojećih melodija. Vaše pjesme zvuče toliko zabavno da uhvatim samu sebe kako pjevam vaše tekstove kad god na radiju krene My Way ili Don’t Cry for Me Argentina. Jeste li znali da i obožavatelji stvaraju pjesme o Macu, a neke su prilično poznate, poput pjesme I Love My Mac?

DAVID POGUE: Ne, nisam čuo tu pjesmu, ali rado bih je čuo. Mac fandom je snažna stvar. To znam iz prve ruke jer se desetljećima susrećem s Mac fanovima. Appleovi i Mac fanovi i dalje su vrlo ljudski, a emocije su stvarne.

JABUČNJAK: Upravo tako, emocije! To me ponovno vraća umjetnoj inteligenciji. Toliko je ljudi ovih dana izgubilo posao zbog AI-ja, a mnogi će ga još izgubiti. Još jednom, mislite li da srljamo u budućnost?

DAVID POGUE: Naravno. Poslovi se svakodnevno gube takvom brzinom da više ne možemo ni pratiti koja će industrija biti najugroženija. To je nešto što bismo već sada trebali ozbiljno planirati, jer se stvari odvijaju mnogo brže nego što ih možemo razumjeti. Ne znam treba li više regulirati poslodavce, uvesti veći porez na AI rad ili nešto što bi ljudsku radnu snagu učinilo jeftinijom, kako bi poslodavci koji razmišljaju samo kroz brojke ipak zadržali ljude u radnom odnosu. Svijet se okreće nevjerojatno brzo i morat ćemo vrlo brzo reagirati na sve to.

JABUČNJAK: Na kraju, iako bih mogla razgovarati s vama danima, recite mi ovo: zamislite da imate sposobnost zavrtjeti alternativnu stvarnost. Što biste iz Appleove povijesti promijenili i zašto?

DAVID POGUE: Izvrsno pitanje. Bez razmišljanja, u toj bih stvarnosti izliječio rak Stevea Jobsa. Oporavio bi se i vratio na čelo Applea.

Jasno je da nikada nije postojao nitko poput njega, ni prije ni poslije. U Appleu rade izvrsni kreativni ljudi, ali jednostavno nitko nije Steve. Nitko nema njegov osjećaj za ljepotu, ravnotežu, ukus i profinjenost onako kako ga je on imao. Nitko nema njegovu viziju i sposobnost predviđanja budućnosti. Ne znamo bi li uspio nastaviti ritam predstavljanja fenomenalnih novih proizvoda svake tri godine, ali volio bih vidjeti tu alternativnu stvarnost.

JABUČNJAK: Hvala vam na ovom prekrasnom razgovoru, na vašem vremenu i na svim nadahnućima koja ste nam pružili tijekom godina. Mislim na cijelu zajednicu Appleovih i Macovih obožavatelja.

DAVID POGUE: Hvala vama na ugodnom razgovoru koji je doslovno proletio u trenu. Skoro ću zakasniti na vlak za New York. Hvala vam na vašem fandomu i srdačan pozdrav Mac i Apple fanovima u Hrvatskoj.